Orila se petrinjskim brdima i njenim uskim stazama pjesma o djevi što je ružmarin sadila. Pjesma koju je znao svaki pravi Petrinjac, pjesma koja je i danas pjevana. I orili se ti stihovi sve do '91. godine. , kada će zvuke harmonike i basa zamijeniti turoban zvuk sirena i topovske paljbe. Godina je to koje se nerado prisjećamo, ali ne dopuštamo da mine u zaborav. Niti jedan Petrinjac, niti jedan hrvatski branitelj, niti jedan član medicinskog osoblja tog ratnog vremena nisu zaslužili da se njihova hrabrost i žrtva zaborave. Isto ne žele zaboraviti niti djelatnici i učenici OŠ iz Gore, koji na dostojan način svake godine u rujnu obilježe Dan sjećanja na Petrinju. Tako je i ove godine učiteljica povijesti postavila prigodan pano s fotografijama razrušenog grada i okolnih sela te brošuru s petrinjskom ratnom kronologijom. Pano je to koji priča jednu ružnu priču, ali opet, i iz te ružne priče niču hrabra srca naših Petrinjaca. I opet se pjeva o ljepoti toga grada i pjevat će se, sve dok je brda, vinograda, lijepih djeva i petrinjskih uskih staza.