Jedno od najbolnijih poglavlja novije hrvatske povijesti, svakako je obrambeni Domovinski rat. Ovih dana, točnije, 18. studenoga, prisjećamo se strahota koje je prošao herojski grad Vukovar i njegovi stanovnici tijekom tromjesečne okupacije. Prisjećamo se agresije, pokolja, logora, koji su uslijedili za one koji su u Vukovaru ostali do kraja. Malobrojni hrvatski branitelji tri su mjeseca pružali nadljudski otpor neusporedivo brojnijoj i moćnijoj srpskoj agresorskoj vojsci JNA i paravojnim formacijama, koje su grad držale u okruženju, neprekidno ga zasipajući topništvom i zračnim udarima, što je Vukovar do kraja opsade sasvim sravnalo sa zemljom.
Kako bismo iskazali pijetet svakoj žrtvi vukovarske tragedije, ali isto tako i svim braniteljima i civilima koji su prošli kalvariju Domovinskog rata, učiteljica povijesti učenicima viših razreda održala je predavanje na istu temu. Učenici osmog razreda Marija Nožarić, Ana-Marija Gusić, Lana Sladić i Marko Prašnjak izradili su plakate pomoću digitalnih alata na temu Mjesta sjećanja.
Uređeni pano školskog hola priča više od bilo koje priče. Ne možemo ostati ravnodušni na 938 bijelih križeva koji odišu suzama, boli i patnjom. Isto tako ne možemo zatvarati oči pred istinom i zaboraviti nešto što je obilježilo naše živote i ostavilo traga na hrvatskoj zemlji.
Jer, na kraju krajeva: „NAVIK ON ŽIVI, KI ZGINE POŠTENO!“
